Izdvajam jedan post od kolegice blogerice u vezi ovoga događaja:
DOTAKLO MI DUŠU
Pročitala sam negdje o dječaku na samrti.Nisam izdržala, pa evo želim nešto napisati o tome, iako sam rekla da jedno vrijeme neću pisati. Dotaklo mi dušu, pa moram "reći ću vas ili tužit ću vas Bogu" vapaj toga maloga dječaka koji na smrtnoj postelji tako govori je zadnji vapaj onih najmanjih, onih gladnih, žednih, golih, bosih, onih bez ikakvih ljudskih prava. Bez dostojanstva, prava na ljudskost u onom najmanjem smislu.To je poziv, to je jeka samoga Boga, pogaženoga, popljuvanoga,ranjena i ostavljena da umre u agoniji. S dječakom je na toj postelji umirao i sam Bog, u današnjem vremenu obilja, laži i razvrata. Dječak je umro ali jeka njegovih riječi neće tako skoro utihnuti, naročito u ušima onih koji su ovdje zato da stvaraju Novi svijet,svijet jednakosti, svijet razuma, svijet suosjećanja, svijet ljubavi. Te riječi ovit će ovaj crni planet sa svih strana a posebno sa visina, jer jeci tiga glasa pridružiti će se glas svih obespravljenih, svih nenasićenih, svih kod Lampeduse potopljenih. Kada vidimo trogodišnje dijete, kako je malo, nježno i nevino a dovoljno pametno da zna što se oko njega događa. Božja pahulja, sačinjena od mesa, spuštena da svojom putanjom trgne okorijela srca. Riječima ovoga dječaka B og nam je tek šapnuo da postoji, iako u slabima i nevinima, da je ovdje, da gleda, da sluša i plače u liku ranjena djeteta, koji je tek naučio da govori, a već mora osuđivati ovaj svijet i ovo bezakonje u kojem je rođen. Hvala na pažnji.
IZVOR:Blog poezija iz srca
Nema komentara:
Objavi komentar