PROKLETO LIJEVNO

   Nebom tinjaju ognjišta
   rijeke zalutale planinom
   mačevi slijepi
   brda ginu niz vidike

   Prve zasjede ne čusmo
   i ne vidjesmo
   kako popadasmo dolinom i gorom
   da po sebi sričemo ožiljke

   Mic po mic
   kamen po kamen
   skupljali smo
   godine i piljke

   Na drugim zasjedama
   ukaza se Prokleto Lijevno
   popadasmo po svojim nadama
   po grudima po crnim mislima

   Piljci stasali u spomenike naših glava

   Zadnji kamen ko će da išara
   Sve je manje glava na vidiku
   a sve šire polje
   ko svitanje

  Pavle Stanišić (Preživjele riječi) 
  
  IZVOR:Blog Pavle Stanišić